Terapijska primjena meda

U dosadašnjem proučavanju terapijske primjene meda primjećeno je da se med u narodnoj medicini koristio u vanjskoj primjeni ( rane, posjekotine, traume, opekline...), a u unutarnjoj primjeni koristio se kao hrana koja produžuje život, jača organizam, jača imunitet itd.

Novija istraživanja su pokazala negativan utjecaj želučanih sokova na antibakterijska, antiprotozoična, antimikotična, antialergijska i protuupalna svojstva meda, te su stoga razrađene drugačije metode terapijske primjene meda kako bi isti prilikom unošenja u organizam zadržao sva ljekovita svojstva. Iz navedenih razloga razrađene su slijedeće metode terapijske primjene meda:

• unutarnja primjena
• aerosolne, ultrazvučne i parne inhalacije
• lokalne aplikacije
• elektroforeza
• ultrazvuk

1. Unutarnja primjena

Kod unutarnje primjene meda kroz usta koristi se med u prirodnom stanju. Ako želimo iskoristiti antibakterijska, antimikotična, antiprotozoična i protuupalna svojstva (npr kod stomatitisa, glositisa, angine, laringitisa, sinusitisa, oštećenja usne šupljine) med uzimamo u malim količinama (1-2 žličice svakih 2-3 sata sa što dužim zadržavanjem u ustima kako bi kroz sluzokožu usta i grla resorbirali potrebne tvari.

Nakon ovog načina uzimanja patogena flora u usnoj šupljini, grlu i nosu značajno se smanjuje, a žarišta upale i rane nestaju.

Za ovaj način primjene najbolje je koristiti kristalizirani med, med sa saćem ili med sa voštanim poklopcima.

Ako želimo iskoristiti pozitivna svojstva meda za liječenje stomačnih i crijevnih oboljenja ( enteritis, kolitis i sl), preporuča se unutarnje uzimanje u obliku rastvora. Preporuča se prije toga uzeti neko sredstvo za neutraliziranje želučanih sokova koji dokazano umanjuju učinak meda.

Ako koristimo med kao sredstvo za iskašljavanje rastvaramo ga u toplom mlijeku, vodi ili čaju.

Kao što ste vidjeli svako oboljenje zahtijeva specifičan način uzimanja meda kako bi iskoristili sva njegova pozitivna svojstva.  

2. Vanjska (lokalna) primjena
Koristi se za liječenje kože, potkožnog tkiva i sluzokože (bolesti upalne, infekcijske, traumatske ili alergijske prirode). Najčešći načini vanjske primjene meda su slijedeći:

• Lokalne aplikacije u nosu: kod akutnih ili kroničnih oboljenja kao što su sinusitis, tonylitis, faringitis, laringitis...Kod ove tehnike u nosnice se aplicira čisti kristalizirani med. Pacijent leži na leđima sa glavom nagnutom unazad. U nosnice se aplicira grumenčić meda veličine zrna graška koji se pod utjecajem temperature tijela polagano topi i klizi po sluzokoži nosa i farinksa pri čemu ga sluzokoža resorbira. Kroz to vrijeme se osjeća kratkotrajna i neugodna bol. Kada se med spusti u grlo pacijent se smije dignuti, ali se preporuča da 1 sat ostane u prostoriji zbog obilnog lučenja sekreta iz iz nosa. Preporuča se apliciranje dva puta dnevno u trajanju 5-10 dana. Iz osobnog iskustva mogu reći da ćete probleme sinusitisa riješiti na ovaj način sa jednom ili dvije terapije, ali isto tako mogu reći da moja supruga nije izdržala spomenutu bol i neugodu prilikom apliciranja.
• Lokalne vaginalne aplikacije: kod liječenja ginekoloških oboljena upalne ili traumatske prirode kao što su trihomonasni kolpidis, fluor, soor, erozija grlića maternice...Kod ove tehnike se koristi kristalizirani med na način da se na jedan kraj sterilizirane gaze stavlja 10-15g meda. Gaza se unosi u gornji dio vagine, a drugi kraj se ostavlja slobodan da bi se pacijentica nakon 3-4 sata mogla sama osloboditi tampona. Terapija se izvodi jedan put dnevno po mogućnosti uvečer. Izvodi se 5- 15 terapija. Po potrebi liječenje se može ponoviti nakon pauze od 1-2 mjeseca.
• Lokalne aplikacije medom kod gnojnih, atrofičnih, kontuznih i drugih rana na koži: kod ovog liečenja rana se premaže medom ili se na istu stavlja gaza namočena u med. Rastvor meda se koristi kao oblog na žarište problema, te se isto tako može koristiti za ispiranje usne šupljine kod oboljenja iste. Iz povjesti je poznato da su rimske kozmetičarke preporučavale kupke od meda i mlijeka za održavanje kože u dobroj formi.

3. Inhalacija
Uz pomoć odgovarajućih medicinskih aparata rastvor meda se rasprši i udiše kroz nos. Koristi se kod akutnih, kroničnih i alergijskih oboljenja respiratornog sustava.

• Aerosolne inhalacije - svakog dana se priprema svježi rastvor meda u destiliranoj vodi u koncentraciji 20 - 30%. Terapija traje 15-20 minuta, tako da se mirno udiše kroz nos, a izdiše kroz usta. Preporuča se dvije inhalacije dnevno (jutro i večer). U pulverizator se stavlja 10-15 cm kubičnih rastvora. Liječenje, ovisno o vrsti i težini oboljenja, traje 15-30 terapija.
• Inhalacija medom uz pomoć ultrazvuka - koristi se za individualnu i kolektivnu terapiju. Pulverizacija mednog rastvora je finija i doseže do najmanjih i najudaljenijih alveola. Koncentracija rastvora je ista kao i kod aerosolnih inhalacija. Terapija traje 10-20 min dva puta dnevno. Liječenje traje 20-30 terapija.
• Parne inhalacije medom - najčešće su kad se liječenje izvodi u kućnim uvjetima. U prokuhanu vodu se stavlja med, te se udiše para iz posude. Posuda se može i dogrijavati kako bi terapija trajala duže. Najbolje je terapiju raditi uvečer prije spavanja. Nakon inhalacije rastvor meda se pije kao čaj.

4.Elektroforeza
Metoda kojom se ljekoviti sastojci unose u organizam pomoću elektromedicinskog aparata. Zasnovana je na elektrolitičko disocijaciji ljekovitih molekula rastvorenih u destiliranoj vodi. Koristi se 30% rastvor meda koji se na željeno mjesto uvodi preko oba pola. Kod liječenja se mora pridržavati svih fizioterapijskih pravila, normi, doziranja i metoda propisanih za elektroforezu sa antibioticima. Svakog dana se provodi jedna terapija, a liječenje traje 15-20 dana. 
Zdravi i veseli bili!!!